{"id":4254,"date":"2025-02-10T15:47:21","date_gmt":"2025-02-10T15:47:21","guid":{"rendered":"https:\/\/appmes.rs\/?page_id=4254"},"modified":"2025-02-14T12:06:05","modified_gmt":"2025-02-14T12:06:05","slug":"pano-2-4","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/appmes.rs\/index.php\/pano-2-4\/","title":{"rendered":"OPERSKA I BALETSKA SCENA"},"content":{"rendered":"\n<h3 class=\"wp-block-heading has-luminous-vivid-amber-background-color has-background\">OPERSKA I BALETSKA SCENA<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"has-background\" style=\"background-color:#fcb9002e\"><strong>Intenzivan rad na konsolidovanju i unapre\u0111enju operskih i baletskih ansambala u Jugoslaviji posle Drugog svetskog rata vezivao se za obnovu, izgradnju i institucionalizaciju socijalisti\u010dkog dru\u0161tva i ideje o njegovom kulturnom uzdizanju. Postojao je i izraziti entuzijazam za stvaranje reprezentativnih muzi\u010dko-scenskih ustanova i repertoara kojima bi se dr\u017eava predstavljala u inostranstvu. On se ispoljio odmah nakon spoljnopoliti\u010dkog zaokreta prema Zapadu i isprva se odnosilo na sferu baleta, a od sredine pedesetih godina i na operu.<br><br>Zahvaljuju\u0107i nizu uspe\u0161nih gostovanja, ansambli Opere Narodnog pozori\u0161ta u Beogradu brzo su stekli zavidnu reputaciju u Zapadnoj Evropi, koju su gradili kroz kontinuirano u\u010de\u0161\u0107e na zna\u010dajnim me\u0111unarodnim festivalima i povremene nastupe u najpresti\u017enijim operskim dvoranama. Za njima su se afirmisali i muzi\u010dko-scenski sektori narodnih pozori\u0161ta u Zagrebu i Ljubljani. Iako me\u0111usobno konkurentni, ansambli tri jugoslovenska centra delili su mnoge zajedni\u010dke aspekte u razvijanju svojih repertoarskih politika usmerenih na inostranstvo, uklju\u010duju\u0107i i scenske postavke istih dela, kao i povremeno me\u0111usobno \u201epozajmljivanje\u201c najuspe\u0161nijih solista.&nbsp;<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-background\" style=\"background-color:#fcb9002e\"><strong>Opera Slovenskog narodnog gledali\u0161\u010da iz Ljubljane nastupila je u Klagenfurtu i Gracu 1950, izvode\u0107i isklju\u010divo doma\u0107i repertoar: operu <em>Ero s onoga svijeta<\/em> Jakoba Gotovca i balet <em>Ohridska legenda<\/em> Stevana Hristi\u0107a. Isti repertoar, pro\u0161iren operama <em>Gorenjski Slav\u010dek<\/em> Antona Ferstera i <em>Faust<\/em> \u0160arla Gunoa, predstavila je na gostovanju u Trstu u julu 1954. godine. Dok je prvo putovanje ostvareno na inicijativu Prosvetne zveze koru\u0161kih Slovenaca, drugo su organizovali Glazbena matica iz Trsta i Slovena\u010dko-hrvatski prosvetni savez, uz podr\u0161ku Komisije za kulturne veze sa inostranstvom. Primeri predstavljanja opera i baleta jugoslovenskih autora bili su usmereni na kulturno osna\u017eivanje slovena\u010dke manjine u konfliktnim pograni\u010dnim podru\u010djima, od kojih je jedno imalo i izrazit me\u0111unarodni zna\u010daj zbog re\u0161avanja Tr\u0161\u0107anske krize. <br><br> Drugo po redu izvo\u0111enje <em>Ohridske legende<\/em> u inostranstvu ostvario je balet Opere Narodnog pozori\u0161ta iz Beograda na Me\u0111unarodnom festivalu muzike i drame u Edinburgu (1951). Ambasada FNRJ u Londonu podstakla je interesovanje \u010dlanova festivalskog odbora za Hristi\u0107ev balet jo\u0161 1949, posreduju\u0107i u njihovom povezivanju sa Savetom za nauku i kulturu. U pregovorima tokom 1951. izdejstvovano je da organizatori snose sve tro\u0161kove puta i sme\u0161taja ansambla. O programskim aspektima pregovarali su Ijan Hanter, umetni\u010dki direktor Festivala, i Oskar Danon, direktor Opere. Predstavnici Festivala bili su pod utiskom nastupa jugoslovenskih folklornih ansambala i tra\u017eili su baletske predstave inspirisane narodnim igrama. Danon je predlo\u017eio da se uz <em>Ohridsku legendu<\/em> izvede i <em>Licitarsko srce<\/em> Kre\u0161imira Baranovi\u0107a, te da se ovom programu doda i nekoliko scena iz baleta <em>Balada o jednoj srednjovekovnoj ljubavi<\/em> Frana Lotke. Tako je oformljen program jugoslovenskih autora, koji je zvukom, pokretom i scenskom prezentacijom bio inspirisan narodnom kulturom.&nbsp;<\/strong><\/p>\n\n\n\nngg_shortcode_0_placeholder\n\n\n\n<p>Legenda dokumenata:<\/p>\n\n\n\n<p>1. <em>Zabele\u0161ka o pregovorima za izvo\u0111enje \u201eOhridske legende\u201d u Edinburgu.<\/em> [Beograd, 1950.](AJ-559-109-241)<br> 2. Rodoljub \u010colkovi\u0107, ministar \u2013 Predsedni\u0161tvu Vlade FNRJ, povodom gostovanja baletskog ansambla Opere Narodnog pozori\u0161ta na VI Me\u0111unarodnom festivalu muzike i drame u Edinburgu, od 28. 8. do 8. 9. 1951. Beograd, 17. 7. 1951. (AJ-559-109-242)<br> 3. Fotografije s jedne od predstava prve posleratne postavke <em>Ohridske legende <\/em>u Narodnom pozori\u0161tu 1947. godine (premijera: 28. 11), s kojom je ansambl gostovao u inostranstvu od 1951. do 1961. Re\u017eija i koreografija: Margarita Froman k. g.; dirigent: Stevan Hristi\u0107; scenografija: Vladimir \u017dedrinski; kostimi: Milica Babi\u0107 Jovanovi\u0107.<br>      Prvi \u010din, selo u blizini Ohridskog jezera.<br>      Drugi \u010din, na obali Ohridskog jezera.<br>      Tre\u0107i \u010din, u haremu: ples robinja.<br>      Tre\u0107i \u010din, u haremu: Bojana Peri\u0107 (Bugarka); desno: Nikolaj Semenjenko (Slutan).<br>      Tre\u0107i \u010din, u haremu: Jovanka Bjegojevi\u0107 (Grkinja) i Du\u0161an Trnini\u0107 (Grk).<br>      Tre\u0107i \u010din, u haremu: Branko Markovi\u0107 (Glavni jani\u010dar).<br>      \u010cetvrti \u010din: selo u blizini Ohridskog jezera, svadbeno veselje. Mira Sanjina (Biljana) i Dimitrije Parli\u0107  (Marko).<br>     Svr\u0161etak \u010cetvrtog \u010dina.<br>(Arhiv Muzikolo\u0161kog instituta SANU, Fond fotografija, F-276)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-background\" style=\"background-color:#fcb9002e\"><strong>Beogradski balet izazvao je veliko interesovanje u Edinburgu. Iako je me\u0111u prikazima u \u0161tampi bilo i pozitivnih i negativnih ocena, publika je dobro reagovala na predstave. <br><br> Prvi susret beogradskog baletskog ansambla sa Zapadom bio je pra\u0107en razli\u010ditim izazovima i svedo\u010dio je o tome da agitpropovskoj praksi kontrole jo\u0161 uvek nije bio kraj. Danon je referisao o disciplini \u010dlanova grupe i njihovom dr\u017eanju u odnosu na emigrante, kao i slu\u010daju ostanka u inostranstvu \u010dak \u010detvoro igra\u010da. Emigracija je u pojedinim sredinama ote\u017eavala sprovo\u0111enje novog politi\u010dkog kursa jugoslovenskog okretanja Zapadu, koje je bilo te\u0161ko prihvatljivo i predstavnicima razli\u010ditih politi\u010dkih opcija nespremnim da sara\u0111uju s komunisti\u010dkom zemljom. S takvim problemima suo\u010davalo se i Poslanstvo FNRJ u Be\u010du prilikom ugovaranja turneja beogradskog baleta. <br><br> Iskustvo u Edinburgu ohrabrilo je ansambl da nastavi s izvo\u0111enjem folklornih baleta. Repertoar je pro\u0161iren primerima klasi\u010dne igre poput <em>Labudovog jezera<\/em>, <em>Romea i Julije<\/em> i <em>Simfonije<\/em> Ce-dur, prisutnim od vremena gostovanja u Atini (1952), Visbadenu, Salcburgu, \u017denevi i Cirihu (1953).<\/strong><\/p>\n\n\n\nngg_shortcode_1_placeholder\n\n\n\n<p>Legenda dokumenata:<\/p>\n\n\n\n<p>1. Izve\u0161taj Oskara Danona, dirigenta, <em>O putu i u\u010destvovanju Beogradskog baleta u Edinburgu.<\/em> (AJ-559-109-242)<br> 2. Izve\u0161taj Poslanstva FNRJ u Be\u010du o gostovanju baleta Opere Narodnog pozori\u0161ta iz Beograda u Austriji. Be\u010d, 15. 3. 1953. (AJ-559-109-241)<br>  3. <em>Simfonija Ce-dur<\/em>, na muziku \u017dor\u017ea Bizea. Koreografija: Dimitrije Parli\u0107; dirigent: Oskar Danon. Fotografija s gostovanja baleta Opere Narodnog pozori\u0161ta u Salcburgu, 1953. godine. (Arhiva Istra\u017eiva\u010dko-dokumentacionog centra Narodnog pozori\u0161ta u Beogradu.)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-background\" style=\"background-color:#fcb9002e\"><strong>Opera Narodnog pozori\u0161ta u Beogradu po\u010dinje seriju svojih gostovanja od 1954. godine, kada u organizaciji menad\u017eera <em>Klubhauskonzert<\/em> koncertno izvodi operu <em>Boris Godunov<\/em> (u instrumentaciji Nikolaja Rimskog-Korsakova) u Bazelu, \u017denevi i Cirihu. Prethodna iskustva gostovanja Baleta, gramofonske plo\u010de koje je Opera u kratkom vremenskom razmaku snimila za poznate zapadne kompanije (DECCA, 1955; <em>Pat\u00e9 Marconi<\/em>, 1957; <em>Metro Goldwin Meyer<\/em>, 1958), kao i pozitivne kritike koje je su pratile njene inostrane nastupe, doprineli su njenoj brzoj me\u0111unarodnoj afirmaciji. Opera je \u010desto dobijala pozive za gostovanja, a do 1971. predstavila se u \u0160vajcarskoj, Austriji, SR Nema\u010dkoj, Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Gr\u010dkoj, \u0160paniji, Danskoj i Norve\u0161koj. Me\u0111u njenim najve\u0107im uspesima bili su nastupi povodom otvaranja Pozori\u0161ta nacija u Parizu (1959) i gostovanje u be\u010dkoj Dr\u017eavnoj operi (1964). Visok renome uporedo je sticao i beogradski Balet. Oba ansabla \u010desto su gostovala zajedno. Dok je Balet svoj repertoar s folklornim i klasi\u010dnim delima pro\u0161irio i modernim koreografskim produkcijama, ne zapostavljaju\u0107i ni predstavljanje doma\u0107ih ostvarenja, Opera se fokusirala prvenstveno na ruski repertoar, zatim re\u0111e izvo\u0111ena ili zaboravljena dela operske ba\u0161tine, a tek povremeno i na opere jugoslovenskih autora.&nbsp; <br><br> Pregledi nastupa operskih i baletskih trupa narodnih pozori\u0161ta u Zagrebu i Ljubljani svedo\u010de o ne\u0161to kasnijem ustaljivanju inostranih gostovanja, a u slu\u010daju ljubljanskog ansambla i znatno u\u017eem geografskom opsegu koji je prvenstveno obuhvatao nastupe u Italiji i Austriji. Poseban uzlet imali su zagreba\u010di ansambli, koji sti\u010du me\u0111unarodna priznanja tokom \u0161ezdesetih godina. Na povremena inostrana gostovanja odlu\u010divale su se i trupe iz manjih centara, poput Sarajeva, Rijeke i Novog Sada. O njima su strogo sudili jugoslovenski ambasadori, \u017eale\u0107i se ponekad na slabe kritike u \u0161tampi i \u0161tetan uticaj takvih turneja na ugled Jugoslavije.&nbsp;&nbsp; <br><br> Gostovanja su realizovana preko inostranih menad\u017eera, zatim direktno s direkcijama festivala, putem ugovora na bazi razmene, uklju\u010divanjem predstavnika ambasada i Jugokoncerta. U radu na oblikovanju godi\u0161njih programa predstavljanja u inostranstvu veliku ulogu imao je Odbor za scenske umetnosti i muziku, sastavljen od predstavnika muzi\u010dkih i pozori\u0161nih institucija i udru\u017eenja. Odbor je imao stru\u010dno-savetodavne ingerencije i uticao je na uklju\u010divanje pojedinih gostovanja velikih ansambala u godi\u0161nje planove kulturne saradnje s inostranstvom. Sama Komisija raspolagala je bud\u017eetom koji nije bio dovoljan za pokrivanje takvih gostovanja, pa je Odbor pozdravljao uklju\u010divanje republi\u010dkih i gradskih saveta za kulturu u njihovu finansijsku realizaciju. Takvi modeli funkcionisanja, u kojima je subvencija poticala od organa na nivou dr\u017eave, republike i grada, postali su \u010desti tokom \u0161ezdesetih godina.<\/strong><\/p>\n\n\n\nngg_shortcode_2_placeholder\n\n\n\n<p>Legenda dokumenata:<\/p>\n\n\n\n<p>1. Milan Bogdanovi\u0107, upravnik Narodnog pozori\u0161ta u Beogradu \u2013 Komisiji za kulturne veze sa inostranstvom, o planiranim gostovanjima operskog i baletskog ansambla Narodnog pozori\u0161ta u Vizbadenu, Lozani i Parizu. Beograd, 13. 4. 1959. (AJ-559-128-274)<br> 2. Zabele\u0161ka Ambasade SFRJ u Be\u010du o gostovanju Opere i Baleta Narodnog pozori\u0161ta u Beogradu u Dr\u017eavnoj operi u Be\u010du, od 4. do 12. 1. 1964. Be\u010d, januar 1964. (AJ-559-129-276)<br> 3. (\u2026) jedinstvo dela izvanredno je, a kvalitet rukopisa horova koji \u010dine su\u0161tinski element ponekad podse\u0107aju na Hovan\u0161\u010dinu (\u2026) Zaista iz same drame koja se ra\u0111a proizlaze ove pesme. (Prikaz Gorskog vijenca Nikole Hercigonje, dela koje je bilo na repertoaru Opere Narodnog pozori\u0161ta u Teatru nacija u Parizu, 1959).  \u201eL\u2019Op\u00e9ra de Belgrade au Th\u00e9\u00e2tre des Nations. \u2013 \u2019La Couronne de la montagne\u2019 de Nicola Hercigonja\u201d . Le Monde, 17. 6. 1959. (Arhiva porodice \u010cangalovi\u0107)<br> 4. \u201eKada g. Miroslav \u010cangalovi\u0107 (\u2026) peva, njegov glas i dramsko ume\u0107e dovoljno su sna\u017eni da jezik u\u010dine neva\u017enim; muzika i drama u potpunosti \u017eive.\u201c \u201eEnthusiastic Singing by Belgrade Opera in Borodin. King\u2019s Theatre. Edinburgh: Prince Igor\u201d. <em>The Times, <\/em>22. 8. 1962. (Arhiva porodice \u010cangalovi\u0107)<br> 5. \u201e(\u2026) jedno pravo predstavljanje ansambla, na kojem Beogra\u0111anima mogu da pozavide mnoge velike operske ku\u0107e.\u201c \u201e(\u2026) hrabrost da se prigrli nepoznato i novo \u2013 uveliko je nadma\u0161ilo pomanjkanje rasko\u0161ne opreme (\u2026). Skoro da smo po\u017eeleli da na\u0161e opersko pozori\u0161te ima ne\u0161to od tog ponosnog prikaza siroma\u0161tva koje se nadokna\u0111uje jedinstvenim duhom ansambla i solidnim radom.\u201c (Kriti\u010dki prikaz operskih i baletskih predstava ansambala Narodnog pozori\u0161ta, izvedenih u Dr\u017eavnoj operi u Be\u010du). Helmut A. Fiechtner, \u201eUnbekannte Opern und neue Ballette\u201d. <em>Die Furche<\/em>, 18. 1. 1964. (Arhiva Istra\u017eiva\u010dko-dokumentacionog centra Narodnog Pozori\u0161ta u Beogradu)<br> 6. \u201eAutoru Simonide, Stanojlu Raji\u010di\u0107u, ni na koji na\u010din ne pada na pamet da u svoj jezik unese eksperimentalne poku\u0161aje koje sprovode bezbrojni predstavnici muzi\u010dke avangarde. Raji\u010di\u0107 (\u2026) koristi sintaksu koja obelodanjuje savr\u0161eno poznavanje instrumentalnih resursa i prirodnih mogu\u0107nosti ljudskog glasa. \u201cHenri Jaton, \u201e\u2019Simonida\u2019 de Ragicic au Th\u00e9\u00e2tre de Beaulieu \u00e0 Lausanne . <em>Tribune-Le Matin, <\/em>29. 5. 1971. (Arhiva porodice \u010cangalovi\u0107)<\/p>\n\n\n\nngg_shortcode_3_placeholder\n\n\n\n<p>Legenda dokumenata:<\/p>\n\n\n\n<p>1. Du\u0161ko Roksandi\u0107, direktor Narodnog kazali\u0161ta u Zagrebu \u2013 Komisiji za kulturne veze sa inostranstvom, Savjetu za kulturu NRH i Savjetu za kulturu GNO, izve\u0161taj o gostovanju Opere Hrvatskog narodnog kazali\u0161ta u Parizu. Zagreb, 1. 7. 1961. (AJ-559-129-275)<br> 2. Kritika objavljena posle prve predstave opere Boris Godunov (instrumentacija N. Rimski Korsakov), u izvo\u0111enju Opere Hrvatskog narodnog kazali\u0161ta na Holandskom festivalu u Gradskom pozori\u0161tu u Amsterdamu, 2. 3. 1964. Naslovnu ulogu pevao je Miroslav \u010cangalovi\u0107, \u010dest gost Opere u Zagrebu, a kneza \u0160ujskog Franjo Paulik. Kao i u slu\u010daju prethodnih inostranih gostovanja Opere iz Beograda, visoko je ocenjen kvalitet izvo\u0111enja ove opere, u kojoj je \u010cangalovi\u0107 suvereno tuma\u010dio lik Borisa. \u201eKroatisch Nationaal Theatre met Boris Godoenow\u201d. Nieuwe Rotterdamse Courant, 3. 3. 1964. (Arhiva porodice \u010cangalovi\u0107)<br>  3. Danilo \u0160vara, direktor Opere Slovena\u010dkog narodnog pozori\u0161ta u Ljubljani \u2013 Komisiji za kulturne veze sa inostranstvom, Izve\u0161taj o gostovanju Opere Slovena\u010dkog narodnog pozori\u0161ta u Veneciji. Ljubljana, 2. 6. 1958. [Segmenti dokumenta] (AJ-559-128-273)<br>  4. Vlajko Ubavi\u0107, upravnik Narodnog pozori\u0161ta u Sarajevu \u2013 Komisiji za kulturne veze sa inostranstvom, izve\u0161taj o gostovanju Baleta Narodnog pozorita u Sarajevu u Modeni, Karpiju i Re\u0111o Emiliji, od 17. do 20. 1. 1962. Sarajevo, 31. 1. 1962. (AJ-559-129-275)<br>  5. Mirko Milutinovi\u0107, ambasador SFRJ u Holandiji \u2013 Saveznoj komisiji za kulturne veze sa inostranstvom, o gostovanju Baleta Srpskog narodnog pozori\u0161ta u Novom Sadu, ostvarenom u Holandiji. Hag, 13. 11. 1970. Prilog: Ise\u010dci iz \u0161tampe s prikazima gostovanja baletskog ansambla. (AJ-559-132-281)<\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\nngg_shortcode_4_placeholder\n\n\n\n<p>Legenda dokumenata:<\/p>\n\n\n\n<p>1. BORIS GODUNOV, opera. Kompozitor: Modest Musorgski (instrumentacija Nikolaja Rimskog Korsakova); reditelj: Josip Kulund\u017ei\u0107; dirigent: Kre\u0161imir Baranovi\u0107; scenograf: Vladimir Zagorodnjuk; kostimograf: Milica Babi\u0107. Horove pripremio: Milan Baj\u0161anski. Opera Narodnog pozori\u0161ta u Beogradu. \u2013 Miroslav \u010cangalovi\u0107 (Boris Godunov) i Dragutin Petrovi\u0107 (knez \u0160ujski), fotografija s gostovanja Opere na Me\u0111unarodnom majskom festivalu u Vizbadenu, Hessisches Staatstheater \u2013 Groses Haus, 6. 5. 1955. (Arhiva porodice \u010cangalovi\u0107)<br> 2. KNEZ IGOR, opera. Kompozitor: Aleksandar Borodin; reditelji: Branko Gavela i Mladen Sablji\u0107; dirigenti: Oskar Danon \/ Du\u0161an Miladinovi\u0107; scenograf: Miomir Deni\u0107; kostimograf: Milica Babi\u0107; koreograf: Anica Preli\u0107; horove pripremio: Slobodan Krsti\u0107. Opera Narodnog pozori\u0161ta u Beogradu. \u2013 Du\u0161an Popovi\u0107 (knez Igor) i Miroslav \u010cangalovi\u0107 (kan Kon\u010dak), fotografija s gostovanja Opere na Festivalu u Edinburgu, King\u2019s Teatre, avgust 1962. (Arhiva Istra\u017eiva\u010dko-dokumentacionog centra Narodnog Pozori\u0161ta u Beogradu)<br> 3. DON KIHOT, opera. Kompozitor: \u017dil Masne; reditelj: Mladen Sablji\u0107; dirigent: Du\u0161an Miladinovi\u0107; scenograf: Miomir Deni\u0107; kostimograf: Mira Gli\u0161i\u0107, k.g.; koreograf: Ani Rado\u0161evi\u0107; horove pripremio: Dragomir Radivojevi\u0107. \u2013 Miroslav \u010cangalovi\u0107 (Don Kihot) i Latko Koro\u0161ec, k.g. (San\u010do Pansa), fotografija s gostovanja Opere na Festivalu Berliner Festwochen u Zapadnom Berlinu, septembar 1969. (Arhiva porodice \u010cangalovi\u0107)<br> 4. FAUST, opera. Kompozitor: \u0160arl Guno; reditelj: Fridrih \u0160ram, k.g.; dirigent: Oskar Danon; scenograf: Miomir Deni\u0107; kostimograf: Milica Babi\u0107; koreograf: Mira Sanjina; horove pripremio: Milan Baj\u0161anski. \u2013 Miroslav \u010cangalovi\u0107 (Mefisto), Neda \u010comi\u0107 i Ljiljana Dulovi\u0107 (pratilice Mefista), fotografija gostovanja Opere na Me\u0111unarodnom majskom festivalu u Vizbadenu, Hessisches Staatstheater \u2013 Groses Haus, 30. 5. 1959. (Arhiva porodice \u010cangalovi\u0107)<br> 5-6. ERO S ONOGA SVIJETA, komi\u010dna opera u tri \u010dina. Kompozitor: Jakova Gotovac. Reditelj: Dimitrije Parli\u0107; dirigent: Kre\u0161imir Baranovi\u0107; scenograf: Miomir Deni\u0107; kostimograf: Milica Babi\u0107; koreograf: Dimitrije Parli\u0107; horove pripremio Milan Baj\u0161anski. Solisti: \u017darko Cveji\u0107, Marijana Radev k.g., Anita Mezetova, Aleksandar Marinkovi\u0107, Stanoje Jankovi\u0107, Anica Jelinek. Opera Narodnog pozori\u0161ta u Beogradu (premijera 11. 2. 1955). \u2013 Fotografije sa scene Narodnog pozori\u0161ta. Opera je u istoj postavci izvedena na svom prvom gostovanju na Me\u0111unarodnom majskom festivalu u Visbadenu, 7. 5. 1955. (Muzej pozori\u0161ne umetnosti Srbije, Zbirka fotografija, 689-R)<br> 7-8. SIMONIDA, opera u jednom \u010dinu. Kompozitor: Stanojlo Raji\u010di\u0107; reditelj: Jovan Putnik; dirigent Du\u0161an Miladinovi\u0107; kostimograf Bo\u017eana Jovanovi\u0107. Opera Narodnog pozori\u0161ta u Beogradu (premijera 26. 9. 1968). \u2013 Slavka Popovi\u0107 (Simonida) i Miroslav \u010cangalovi\u0107 (kralj Milutin), fotografije sa scene Narodnog pozori\u0161ta. Opera je u istoj postavci izvedena na Me\u0111unarodnom festivalu u Lozani, 28. 5. 1971. (Muzej pozori\u0161ne umetnosti Srbije, Zbirka fotografija, 1468-R)<br> 9. JOLANDA, balet u jednom \u010dinu. Kompozitor: Manolis Kalomiris; koreograf: Dimitrije Parli\u0107; dirigent: Oskar Danon; scenograf i kostimograf: Du\u0161an Risti\u0107. Balet Narodnog pozori\u0161ta u Beogradu (premijera: 30. 03. 1953) \u2013 Jovanka Bjegojevi\u0107 i Branko Markovi\u0107, na sceni Narodnog pozori\u0161ta, foto: Zoran Miler. Balet je u istoj postavci izveden tokom gostovanja na Atinskom festivalu, 1957. (Muzej pozori\u0161ne umetnosti Srbije, Zbirka fotografija, 337-R)<br> 10\u201311. KINESKA PRI\u010cA, balet u pet slika. Kompozitor: Kre\u0161imir Baranovi\u0107; libretista i koreograf: Dimitrije Parli\u0107; dirigent: Oskar Danon; scenograf i kostimograf: Du\u0161an Risti\u0107. Solisti: Rut Parnel, Jovanka Bjegojevi\u0107, Milan Mom\u010dilovi\u0107, Gradimir Had\u017ei Slavkovi\u0107, Ivica Ganza, Milica Jovanovi\u0107, Foska Harmel. Balet Narodnog pozori\u0161ta u Beogradu (premijera: 30. 4. 1955). \u2013 Fotografije sa scene u Narodnom pozori\u0161tu. Balet je izvo\u0111en u Firenci (1955), Be\u010du (1955), Vizbadenu (1956), Parizu (1957) i Atini (1957). (Muzej pozori\u0161ne umetnosti Srbije, Zbirka fotografija, 708-R)<br> 12\u201313. \u010cUDESNI MANDARIN, balet u jednom \u010dinu. Kompozitor: Bela Bartok. Koreograf: Dimitrije Parli\u0107; dirigent: Kre\u0161imir Baranovi\u0107; scenograf i kostimograf: Du\u0161an Risti\u0107. Balet Narodnog pozori\u0161ta u Beogradu. \u2013 Du\u0161ka Sifnios i Stevan \u017dunac, gostovanje u Amsterdamu, Hagu i Roterdamu. Foto: D. G. Lanting N. F. K. \u2013 Den Haag, 1957. (Arhiva Istra\u017eiva\u010dko-dokumentacionog centra Narodnog Pozori\u0161ta u Beogradu)<br> 14. \u017dAR PTICA, balet u jednom \u010dinu. Kompozitor: Igor Stravinski; libretista: Mihail Fokin; koreograf: Vera Kosti\u0107; dirigent: Bogdan Babi\u0107; scenograf i kostimograf: Du\u0161an Risti\u0107. Solisti: Magdalena Janeva, Vi\u0161nja \u0110or\u0111evi\u0107, Milan Mom\u010dilovi\u0107, \u017darko Prebil. Balet Narodnog pozori\u0161ta u Beogradu (premijera: 5. 5. 1960). \u2013 Fotografija sa scene Narodnog pozori\u0161ta, maj 1960. Delo je izvo\u0111eno na gostovanjima u Visbadenu (1960) i Veneciji (1961). (Muzej pozori\u0161ne umetnosti Srbije, Zbirka fotografija, 1145-R)<br> 15. SIMFONIJSKI TRIPTIHON, koreografska poema. Kompozitor: Petar Konjovi\u0107; koreograf: Dimitrije Parli\u0107; dirigent: Oskar Danon; scenograf i kostimograf: Milo Milunovi\u0107; solisti: Jovanka Bjegojevi\u0107, Katarina Obradovi\u0107, Branko Markovi\u0107, \u017darko Prebil. Balet Narodnog pozori\u0161ta u Beogradu (premijera: 14. 4. 1962). \u2013 Fotografija sa scene Narodnog pozori\u0161ta. Delo je izvo\u0111eno na slede\u0107im gostovanja u zapadnoj Evropi: Edimburg (Festival, 1962); Be\u010d (Dr\u017eavna opera, 1964), Barselona, Madrid, Berlin (1965). (Muzej pozori\u0161ne umetnosti Srbije, Zbirka fotografija)<br> 16\u201317. PTICO, NE SKLAPAJ SVOJA KRILA, lirska poema u \u010detiri igranja. Kompozitor: Enriko Josif; libretista i koreograf: Vera Kosti\u0107; scenograf i kostimograf: Vladimir Lalicki; dirigent: Borislav Pa\u0161\u0107an. Balet Narodnog pozori\u0161tva u Beogradu (premijera: 7. 10. 1970). \u2013 Jovanka Bjegojevi\u0107 i Borivoje Mladenovi\u0107, fotografije sa scene Narodnog pozori\u0161ta. U istoj postavci delo je izvedeno na Me\u0111unarodnom festivalu u Lozani, 28. 5. 1971. (Muzej pozori\u0161ne umetnosti Srbije, Zbirka fotografija, 1362-R)<\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>OPERSKA I BALETSKA SCENA Intenzivan rad na konsolidovanju i unapre\u0111enju operskih i baletskih ansambala u Jugoslaviji posle Drugog svetskog rata vezivao se za obnovu, izgradnju i institucionalizaciju socijalisti\u010dkog dru\u0161tva i ideje o njegovom kulturnom uzdizanju. Postojao je i izraziti entuzijazam za stvaranje reprezentativnih muzi\u010dko-scenskih ustanova i repertoara kojima bi se dr\u017eava predstavljala u inostranstvu. On [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"class_list":["post-4254","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/appmes.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/4254","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/appmes.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/appmes.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/appmes.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/appmes.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4254"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/appmes.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/4254\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5277,"href":"https:\/\/appmes.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/4254\/revisions\/5277"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/appmes.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4254"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}